Probuši se guma, automobil se podigne dizalicom, točak zamijeni i putovanje se nastavlja.
Milioni vozača širom svijeta dobro su poznavali taj postupak i bili vrlo vješti u njemu, a vozači i vozačice koji to nisu bili relativno bi lako pronašli “solidarnu izvježbanu ruku” spremnu pomoći kod zamjene. Tako probušena guma uglavnom nije predstavljala problem.
No danas je mnogo kompliciranije. Naime, ispod poda prtljažnika sve češće su mala boca sredstva za brtvljenje i kompresor, a rezervnog točka, dizalice i ključa nema. Proizvođači to objašnjavaju manjom masom, boljom efikasnošću i većim prtljažnikom. Sve je to tačno. Ali postoji još jedan, mnogo prizemniji razlog – rezervni točak, felga, dizalica i alat koštaju, a njihovim izbacivanjem štedi se na svakom proizvedenom automobilu.
Set za popravku gume
Brtvilo je vrlo loša zamjena za pravi točak
Najveći problem je što komplet za popravak gotovo nikako nije zamjena za rezervni točak. On može pomoći kod određenog tipa malog probijanja gaznog sloja, naprimjer kada čavao ostane u gumi i otvor nije velik. U gotovo svim drugim sasvim uobičajenim situacijama praktično je beskoristan. Takvi kompleti mogu se koristiti samo u vrlo specifičnim okolnostima. Ne pomažu kod oštećenja bočne strane gume, pucanja gume, oštećenja nastalih udarcem u rupu ili ivičnjak, a problem može nastati i ako je predmet koji je probušio gumu ispao iz nje. Dakle, upravo nakon udara u veliku rupu, jednog od najčešćih scenarija u kojem vozaču ozbiljno strada guma, komplet u prtljažniku ne vrijedi ništa, prenosi Auto Klub.
Mali dobitak za proizvođača, veliki gubitak za kupca
Argument o masi nije izmišljen. Rezervni točak, dizalica i alat mogu dodati nekoliko desetaka kilograma, a svako smanjenje mase pomaže potrošnji i emisijama. Kod električnih automobila može donijeti i koji kilometar više deklariranog dometa.
Uklanjanjem točka dobiva se i više prostora. Prtljažnik na papiru može imati više litara, a kod električnih automobila prostor ispod poda može se iskoristiti za bateriju ili druge komponente.
Ali te prednosti ne mijenjaju činjenicu da proizvođač istovremeno uklanja relativno skup komplet dijelova i zamjenjuje ga jeftinijim kompresorom i bocom tekućine. Na stotinama hiljada automobila takva ušteda nije zanemariva. Posebno iritira kada automobil ima čak i fizički prostor predviđen za rezervni točak, ali se točak doplaćuje. Kupac tako plaća automobil koji je sve skuplji, a opremu koja se nekada podrazumijevala mora kupiti dodatno.
Ni uspješno korištenje kompleta nije kraj priče. Brtvilo je privremeno rješenje. Nakon toga gumu treba profesionalno pregledati, popraviti ili zamijeniti, a potrošenu bocu brtvila kupiti ponovo. Tekućina se pritom razlije po unutrašnjosti gume i naplatka pa vulkanizer mora očistiti ostatke. Neka sredstva mogu stvarati probleme i senzorima pritiska u gumama. Tako ukupni trošak nakon korištenja kompleta u određenim slučajevima može biti višestruko veći nego kod jednostavne zamjene točka.
A postoji još jedna sitnica koju mnogi vlasnici otkriju tek prekasno: brtvilo ima rok trajanja. Boca koja godinama leži ispod poda prtljažnika možda više neće biti pouzdana kada konačno zatreba.
Pomoć na cesti nije isto što i rezervni točak
Drugi omiljeni argument proizvođača je pomoć na cesti. U gradu, usred dana, to možda zvuči prihvatljivo. Ali pukne li guma noću, na autocesti, planinskoj cesti ili stotinjak kilometara od većeg grada, razlika između rezervnog točka i telefonskog poziva može biti nekoliko sati čekanja.
S rezervnim točkom problem se često riješi za petnaestak minuta. Bez njega ista situacija može završiti vučnom službom, čekanjem servisa i prekinutim putovanjem. A šta tek ako se guma ne može popraviti, a kod jedinog vulkanizera u mjestu nema odgovarajuće zamjene. E tada tek počinju pravi problemi.
Najstarije rješenje i dalje je najbolje
Run-flat gume donekle rješavaju problem jer nakon gubitka pritiska omogućavaju ograničenu vožnju, ali su skuplje, često tvrđe i teže i također ne mogu spasiti svako oštećenje.
Zato je teško pobjeći od jednostavnog zaključka. Pravi rezervni točak još je uvijek daleko najsigurnije i najsvestranije rješenje. Može pomoći kod probušene gume, poderane bočne strane, teškog oštećenja nakon rupe pa čak i kod uništenog naplatka, sve dok su ostali dijelovi automobila ispravni.
Nestanak rezervnog točka zato nije nikakav tehnološki napredak. To je korak unatrag koji proizvođaču donosi manje mase, više deklariranog prostora i niže proizvodne troškove, dok vozač preuzima veći rizik da će zbog obične probušene gume ostati uz cestu, ponekad i satima.
