Kada pjesma počne, često slijedi poznata tvrdnja: na vinilu sve zvuči toplije, punije i nekako življe nego na kompakt disku ili kaseti.
Ipak, odgovor na pitanje da li ploče zaista imaju bolji zvuk zahtijeva razlikovanje dvije stvari – preciznosti reprodukcije i ličnog doživljaja. CD ima jasne tehničke prednosti, ali osobine vinila nekim slušaocima pružaju veće zadovoljstvo.
Odakle dolazi prepoznatljiva “toplina”?
Zvuk sa ploče nastaje tako što igla prati brazdu, a zvučnica njeno kretanje pretvara u električni signal. Na ono što čujemo utiču i sama ploča i čitav sistem za reprodukciju.
Određena izobličenja i promjene u zvuku mogu se doživjeti kao prijatna obojenost. Slušaoci takav utisak često opisuju riječima “toplina”, “mekoća” ili “punoća”. To, međutim, ne znači da je snimak preciznije prenesen: osobina koja jednom slušaocu daje šarm drugome može smetati.
Zato ni svaka ploča nema isti zvučni karakter. Kvalitet zvučnice i igle, između ostalog, utiče na izobličenja i razdvajanje lijevog i desnog kanala.
Ponekad presuđuje priprema albuma
Jedan od važnih razloga zbog kojih određena ploča može zvučati prijatnije od CD izdanja jeste mastering, odnosno završna priprema snimka.
Vinil ima fizička ograničenja koja zahtijevaju pažljivo postupanje sa basovima, visokim tonovima i glasnoćom. Disc Makers u svojim smjernicama za pripremu ploča savjetuje umjerenu kompresiju i izbjegavanje pretjeranog ograničavanja najglasnijih dijelova, kako bi muzika zadržala prirodnije promjene intenziteta.
Ako je vinilno izdanje pripremljeno sa više takvih razlika, a CD izdanje istog albuma pretjerano pojačano i komprimovano, ploča može djelovati prozračnije i manje zamorno. Takav rezultat zavisi od odluka pri pripremi konkretnog izdanja. I CD može sadržati pažljivo obrađen, dinamičan snimak.
Kako se u poređenje uklapaju kasete?
Kasete imaju sopstvenu privlačnost, ali i ograničenja. Šum trake, kvalitet snimanja i stabilnost njenog kretanja utiču na reprodukciju. Neujednačena brzina može izazvati čujno kolebanje visine tona, dok su veoma tanke trake podložnije istezanju.
Zbog toga poređenje ploče i kasete zavisi od primjeraka i uređaja koje slušamo. Očuvana ploča na dobro podešenom gramofonu može ostaviti znatno bolji utisak od istrošene kasete. Ipak, ni kasete ne treba posmatrati kao jedinstvenu kategoriju: vrsta trake i mogućnosti kasetofona takođe utiču na rezultat.
Zašto CD ipak ima tehničku prednost?
Kompakt disk omogućava veći raspon između tihih i glasnih dijelova muzike i nema površinsko pucketanje karakteristično za ploče. Reprodukcija takođe ne zavisi od igle i ravnomjernog mehaničkog okretanja nosača, pa izostaju problemi sa kolebanjem tona koje može izazvati gramofonski sistem.
Tvrdnja da je vinil uvijek kvalitetniji zato ne može važiti za svaki album i svaki sistem. Dobro pripremljen CD može pružiti izuzetno čist i vjeran zvuk.
Dio privlačnosti ploča, međutim, nalazi se i u pažnji koju im posvećujemo. Veliki omot, okretanje strane i fizički kontakt sa izdanjem mijenjaju iskustvo slušanja. Istraživanje predstavljeno pri Audio Engineering Societyju pokazalo je da na doživljaj kvaliteta vinila utiču i faktori koji nisu isključivo zvučni.
Za ljubitelja ploča upravo ta cjelina može biti presudna: način na koji poznat album ispuni sobu, trenutak u kojem sjedne da ga sasluša i osjećaj da muzici ponovo daje vrijeme koje zaslužuje.
