Prošle sedmice tri organizacije za zaštitu okoliša postavile su ultimatum francuskom proizvođaču kuhinjskog posuđa Groupe SEB zbog upotrebe PFAS-a, sintetičkih i dugotrajnih hemijskih supstanci poznatih i kao “vječne hemikalije”.
Groupe SEB je vlasnik brenda Tefal, koji i dalje koristi PFAS u dijelu svog neprijanjajućeg posuđa, piše Fena.
Po navodima organizacija ClientEarth, Générations Futures i Notre Affaire à Tous, pristup kompanije ovim hemikalijama je zastario i neadekvatan te nije usklađen sa zahtjevima francuskog zakona o korporativnoj odgovornosti.
– Nije dovoljno da budu sankcionirani samo proizvođači PFAS-a. I kompanije koje koriste ove supstance na kraju lanca trebaju pokazati da je moguće uspostaviti tržište bez PFAS-a – izjavila je za Euronews Earth ekološka pravnica organizacije ClientEarth Hélène Duguy.
Iz Groupe SEB-a su za Euronews Earth naveli da će razmotriti sadržaj optužbi i, ukoliko bude potrebno, odgovoriti u skladu sa zakonom.
Optužbe dolaze u ključnom trenutku rasprava o PFAS-u u Evropskoj uniji (EU). Bruxelles je pod pritiskom da zabrani ove hemikalije, dok industrijski lobiji pokušavaju osigurati što veći broj izuzeća kako bi izbjegli njihovo postepeno ukidanje u proizvodima.
Da li Evropa zabranjuje PFAS?
Posljednjih godina PFAS je jedna od najvažnijih tema u EU, koja je najavila zabranu “vječnih hemikalija” u svakodnevnim potrošačkim proizvodima, uz mogućnost izuzeća za sektore od ključnog značaja, poput odbrane i zdravstva.
Industrijski lobisti trenutno nastoje osigurati što veći broj izuzeća od budućih pravila.
– To je uvjerljivo najveći predmet kojim sam se bavio u posljednjih pet godina – izjavio je za lobista Simon Terwagne iz konsultantske kuće Forward Global, koja zastupa klijente iz hemijske industrije.
Zvanični prijedlog evropskih propisa očekuje se početkom 2027. godine, nakon što Evropska komisija dobije završni izvještaj Evropske agencije za hemikalije (ECHA), koji bi trebao biti dostavljen u decembru.
Međutim, ECHA je još u martu 2026. saopćila da PFAS predstavlja sve veći rizik za ljude i okoliš te pozvala na široku zabranu njihove upotrebe u EU, uz ograničen broj izuzeća tamo gdje ne postoji odgovarajuća alternativa.
Kada je riječ o PTFE-u, alternative već postoje. Primjer je posuđe od lijevanog željeza, koje ne sadrži PFAS. Groupe SEB već proizvodi dio takvih artikala, zbog čega ekološke organizacije smatraju da bi kompanija trebala početi planirati tranziciju.
– Ne tražimo od SEB-a da to uradi sutra, već da isplanira prelazak na alternativna rješenja, da bi radnici imali rezervnu opciju i mogućnost prilagođavanja – kazala je Duguy.
Francuska je početkom 2026. godine zabranila prodaju, proizvodnju i uvoz proizvoda koji sadrže PFAS, ukoliko za njih već postoji odgovarajuća alternativa. Prvobitni nacrt zakona uključivao je i zabranu neprijanjajućih tava, ali je ta odredba kasnije uklonjena nakon izvještaja o intenzivnom lobiranju kompanije Tefal.
PFAS kao simbol šire ekološke krize
Ovo nije prvi pravni postupak koji je ClientEarth pokrenuo u vezi s PFAS-om. Ranije ove godine organizacija je podnijela tužbu protiv Belgije zbog nedovoljnog djelovanja u borbi protiv široko rasprostranjenog zagađenja PFAS-om.
Po mišljenju Duguy, PFAS je postao simbol šire ekološke krize.
PFAS vrlo jasno oslikava društvenu stvarnost u kojoj se prihvata kolateralna šteta zarad kratkoročne dobiti – poručila je.
PFAS supstance razvijene su u hemijskoj industriji u prvoj polovini 20. stoljeća, a danas se koriste u brojnim proizvodima, uključujući pojedine kabanice, ambalažu za hranu i proizvode za menstrualnu higijenu. Veoma ih je teško ukloniti iz okoliša, a mogu imati štetne posljedice po ljudsko zdravlje. Istovremeno, velike kompanije poput 3M-a i DuPonta godinama su, po tvrdnjama kritičara, prikrivale saznanja o tim rizicima.
Zagađenje PFAS-om posebno je rasprostranjeno u Evropi. Prekogranična novinarska istraga The Forever Pollution Project procijenila je 2023. godine da se širom kontinenta nalazi oko 23.000 lokacija kontaminiranih ovim hemikalijama.
Početkom ove godine na snagu su stupila nova pravila EU o kontroli PFAS-a u vodi za piće. Države članice sada moraju pratiti koncentracije ovih supstanci, izvještavati Evropsku komisiju o rezultatima te poduzeti mjere smanjenja zagađenja i zaštite javnog zdravlja ukoliko dozvoljene vrijednosti budu prekoračene.
Iako je taj potez ocijenjen pozitivnim, stručnjaci upozoravaju da se njime uglavnom rješavaju posljedice, a ne sam izvor problema, odnosno proizvodnja, stavljanje na tržište i ispuštanje PFAS-a u okoliš.
