Sredstva su namijenjena izradi tehničkih, regulatornih i finansijskih studija za uvođenje malih modularnih reaktora (SMR) u Turskoj, izvještava Al-Monitor.
Sporazumu su prisustvovali turski ministar energetike Alparslan Bayraktar i zamjenik direktora USTDA-e Thomas Hardy.
Istraživanje američkih tehnologija i privatnog kapitala
Grant vrijedan 2 miliona dolara finansirat će jednogodišnju tehničku pomoć i izradu studija koje trebaju postaviti institucionalni i regulatorni okvir za uključivanje turskih privatnih kompanija u SMR projekte.
Kako navode iz USTDA-e, cilj programa je i procjena kako vodeći američki dizajneri reaktora mogu odgovoriti na specifične potrebe turskog tržišta, čime se američkim nuklearnim kompanijama otvara mogućnost za plasman tehnologije u Turskoj.
Turski cilj: 12 velikih reaktora i 5.000 megavata SMR kapaciteta
Turska planira značajno proširenje nuklearnog sektora s ciljem da do 2050. godine iz nuklearnih izvora pokriva između 10 i 15 posto ukupne potrošnje električne energije.
Nacionalna strategija predviđa:
- Prva elektrana (Akkuyu): četiri reaktora ukupne snage 4.800 MW koje gradi ruski Rosatom na obali Sredozemnog mora. Projekat je vrijedan 20 milijardi dolara, a prvo priključenje na mrežu očekuje se tokom 2026. godine.
- Preostalih osam velikih reaktora: planirano je na lokacijama Sinop, na obali Crnog mora, i Trakija, na sjeverozapadu zemlje. Turska o ovim lokacijama paralelno pregovara s Južnom Korejom, Kanadom, Kinom i Rusijom.
- Mali modularni reaktori (SMR): planirano je ukupno 5.000 megavata instalirane snage u SMR jedinicama do 2050. godine.
“Geopolitičko balansiranje na nuklearnom terenu”
Potpisivanje granta u New Yorku predstavlja nastavak turske strategije pragmatičnog geostrateškog balansiranja. Dok je izgradnja prve elektrane u Akkuyuu u potpunosti povjerena ruskom Rosatomu kroz model “Build-Own-Operate” (BOO), Ankara aktivno traži alternative za naredne faze kako bi izbjegla dugoročnu potpunu energetsku i tehnološku ovisnost o Moskvi, navodi Nuklearna Perspektiva.
Portal ocjenjuje da uključivanje SAD-a u SMR segment, uz pregovore s Kanadom, Južnom Korejom i Kinom za konvencionalne blokove, pokazuje kako države u ekspanziji koriste konkurenciju globalnih nuklearnih dobavljača. Za Tursku nuklearna energija nije samo pitanje dekarbonizacije i industrijske električne energije, već i instrument vanjske politike kojim nastoji održavati ravnotežu između Washingtona i Moskve.
“Međutim, ono što ostaje kao utisak jeste i kapacitet Turske da strateški razvija vlastite kapacitete izvan veoma ograničenog BOO modela koji je, ispostavlja se, samo ulazna tačka za nuklearnu industriju. U konačnici, veoma mudro i ambiciozno”, smatraju na portalu Nuklearna perspektiva.
