Naftni stručnjak Nihad Harbaš upozorava da bi, ukoliko napadi u Perzijskom zaljevu i Crvenom moru potraju, cijena nafte mogla dosegnuti i 120 dolara po barelu, što bi se dodatno odrazilo i na cijene naftnih derivata u BiH.
– Naftovod East-West postao kritičan bypass za Hormuz, te je prije napada prenosio oko 4–5 miliona barela dnevno ili oko 4 posto globalne ponude, što ukazuje da bi zatvaranje moglo umanjiti do 4 posto svjetske ponude. To bi automatski značilo i gubitak oko 120 miliona barela, a ako napadi u Perzijskom zaljevu i Crvenom moru potraju, cijena bi mogla ići i do 120 dolara po barelu – kazao je Nihad.
Za Bosnu i Hercegovinu to, prema njegovim riječima, znači dodatni pritisak na cijene naftnih derivata, odnosno dizela i benzina, kao gotovih proizvoda koje BiH uvozi.
– Trenutne prosječne cijene u BiH već su povećane na oko 3,5 KM/l. Predviđanja su da prostor za daljnji rast cijena postoji, otprilike za 10 do 30 feninga po litru u narednim sedmicama ako poremećaj potraje i cijene derivata ostanu povišene, uz mogućnost većih skokova u ekstremnijem scenariju. Regulirane marže u BiH i konkurencija ipak ograničavaju veće skokove. Poremećaj zbog zatvaranja saudijskog East-West naftovoda može dodatno pritisnuti cijene, ali utjecaj na BiH nije automatski niti proporcionalan, a prostor za daljnji rast postoji uz znatnu neizvjesnost – naglašava.
Govoreći o tome koliko se promjene cijena sirove nafte na svjetskom tržištu brzo prenose na cijene goriva u BiH, sagovornik ističe da tržište fizičkih derivata, poput dizela, reaguje brže i oštrije.
– Tržište fizičkih derivata poput dizela reaguje brže i oštrije što znači da je pod jakim pritiskom. Prema iskustvu iz sličnih geopolitičkih šokova, novi rast i poskupljenje se očekuje, ali može biti ublažen zalihama ili sporijim usklađivanjem distributera – ističe energetski stručnjak.
Istovremeno, prijenos promjena cijena nije trenutačan niti potpuno direktan.
– Cijene u BiH prate kotacije gotovih derivata na mediteranskom tržištu, troškove transporta, odnosno uvoza, kurs, akcize, PDV i lokalne marže. Obično nekoliko dana do 1–2 sedmice (ponekad brže kod oštrih skokova, sporije kod padova). Distributeri usklađuju nabavne cijene postupno, mada benzinske pumpe reaguju brže na poskupljenja – kaže za Biznis.ba.
Kada je riječ o narednim sedmicama i mjesecima, sagovornik smatra da je kratkoročni rizik od novih poskupljenja ili zadržavanja cijena na povišenom nivou veći od mogućnosti brze stabilizacije.
– Kratkoročno, rizik novih poskupljenja ili zadržavanja na povišenom nivou veći je od brze stabilizacije, dok djelimični povrat kapaciteta očekuje se u danima, a puni u 3–6 sedmica. Ako se naftovod brzo vrati i ne bude novih napada, sam pritisak na tržište se smanjuje. Dok ako potraje ili se situacija pogorša, cijene će ostati više ili čak dodatno rasti. Za BiH to znači da građani trebaju računati na mogućnost novih poskupljenja u narednim sedmicama, uz neizvjesnost oko stabilizacije u mjesecima – kaže Harbaš.
Dodaje da su realnija nova umjerena poskupljenja ili stagnacija na povišenom nivou nego brza stabilizacija.
– BiH nema velike domaće rezerve ni rafinerijski kapacitet da ublaži šokove. To jedino mogu ublažiti mjere vlada kroz marže, akcize, eventualne popuste, ali ne eliminirati uticaj – dodaje.
U slučaju nastavka rasta cijena nafte, procjene pokazuju da bi dizel u BiH mogao dosegnuti između 3,70 i 4,20 KM po litru, uz mogućnost i viših cijena u ekstremnom scenariju.
– Realan raspon za dizel u BiH bi mogao biti od 3,70 do 4,20 KM/l ili čak i više u ekstremnom scenariju, uz sličan relativni rast benzina. Nije linearno – ovisi o rafinerijskim maržama, troškovima transporta i lokalnim faktorima, ali je to dodatno 10 KM prosječnom punjenju rezervoara od 50 KM – naglašava Harbaš.
Takav razvoj događaja, prema njegovim riječima, ne bi pogodio samo vozače, već bi se kroz transportne i druge troškove mogao preliti na cijelu privredu.
– To bi utjecalo na građane kroz veći trošak punjenja i pritisak na budžete, ali i na transport, odnosno logistiku jer je dizel značajan udio u troškovima, a poskupljenja se prenose na cijene robe što bi i osjetila privreda kroz inflatorni pritisak i više operativne troškove za prijevoznike, poljoprivredu, industriju, itd – zaključuje Nihad Harbaš.
Ipak, sagovornik na kraju naglašava da navedene procjene ne treba posmatrati kao konačna predviđanja.
